Ramazan i dijabetes – prvi dio: Učinci posta na metabolizam kod dijabetičara

Mjesec Ramazan je deveti mjesec muslimanskog kalendara, a dnevni post koji ga prati jedan je od pet stubova Islama. Post tokom Ramazana obavezan je za sve zdrave odrasle muslimane, a izuzeća postoje za osobe s ozbiljnim medicinskim stanjima, uključujući mnoge s dijabetesom. Procjene govore da u svijetu ima 148 miliona muslimana s dijabetesom. Ipak, većina pojedinaca s dijabetesom doživljava post kao duboko smisleno, duhovno iskustvo, a većina će postiti, ponekad i protivno medicinskim savjetima. Međunarodna federacija za dijabetes (IDF) opisala je dijabetes kao “jednu od najvećih globalnih zdravstvenih vanrednih situacija 21. vijeka” . Ova globalna epidemija uključuje zemlje sa značajnom muslimanskom populacijom, gdje je prevalenca dijabetesa znatno iznad globalnog prosjeka.

Istraživanje Epidemiologija dijabetesa i Ramazana (EPIDIAR) provedeno 2001. godine otkrilo je da 43% pacijenata sa šećernom bolesti tip 1 poste najmanje 15 dana tokom Ramazana. Studija CREED iz 2010. godine izvijestila je da je 94% pacijenata sa šećernom bolesti tip 2 posti najmanje 15 dana, a 64% svakog dana.

Zbog metaboličke prirode bolesti, pacijenti s dijabetesom izloženi su posebnom riziku komplikacija zbog izrazitih promjena unosa hrane i tekućine. Potencijalne opasnosti po zdravlje uključuju hipoglikemiju, hiperglikemiju, dehidraciju i akutne metaboličke komplikacije poput dijabetičke ketoacidoze; također je povećan rizik za trombozu.

Glavni rizici, hipoglikemija i hiperglikemija su već poznati izazovi sa kojima se svakodnevno susreću osobe s dijabetesom; međutim, istraživanja su pokazala da post može povećati učestalost ovih događaja. Uz to, obroci koji se jedu tokom Ramazana često su kruti i sadrže prženu i slatku hranu koja može imati uticaj na kontrolu glukoze u krvi. Fluktuacije nivoa glukoze u krvi, posebno postprandijalna hiperglikemija, povezane su sa oksidativnim stresom i aktivacijom trombocita, kao i s razvojem kardiovaskularnih bolesti kod osoba s dijabetesom. Uzimajući u obzir sve ove rizike, lako je shvatiti zašto vjerski propisi, kao i medicinske preporuke, dopuštaju izuzeće od posta za neke ljude koji imaju dijabetes. Međutim, za mnoge ljude post je duboko duhovno iskustvo i oni će inzistirati na tome da poste, možda nesvjesni rizika. Zdravstveni radnici koji se brinu o ovim pacijentima moraju biti svjesni potencijalne opasnosti te trebaju kvantificirati i stratificirati rizik za svakog pacijenta ponaosob kako bi pružili najbolju moguću njegu.

Procijenjuje se  da je više od 100 miliona ljudi s dijabetesom koji poste tokom mjeseca Ramazana, a taj će broj i dalje rasti. Najnovija predviđanja Međunarodne federacije za dijabetes (IDF) sugerišu da će se samo u regiji Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike broj oboljelih od dijabetesa udvostručiti sa 35,4 miliona na 72,1 miliona u narednih 25 godina.

Preporuke medicinskih udruženja za tretman dijabetesa tokom Ramazana kategoriziraju ljude sa dijabetesom u rizične grupe – vrlo visok rizik, visok rizik, umjeren rizik i nizak rizik. Te su kategorije rizika podržale Islamska organizacija za medicinske nauke i Međunarodna islamska fikhska akademija, koje su objavile dekret o prihvatanju i odobravanju rizičnih kategorija i iznijele preporuke za one koji ne smiju postiti na osnovu vjerovatnosti štete.

Postoji jasna potreba da se osigura nivo fleksibilnosti koji bi pomogao pojedincu koji boluje od dijabetesa da donese odluku u vezi posta tokom mjeseca Ramazana. Pacijenti ne bi trebali postiti ako je vjerovatnost štete velika. Međutim, ako  pacijenti visokog rizika odluče postiti, protivno medicinskom savjetu, tada se u preporuke uključuju uslovi koje ove osobe moraju ispuniti. Pacijenti koji inzistiraju na postu moraju biti svjesni rizika povezanih s postom i tehnika smanjenja tog rizika. Također je vrijedno naglasiti da se početna procjena rizika može vremenom promijeniti u skladu s nizom faktora. Na primjer, dijabetičar sa lošom kontrolom glikemije smatra se u visokom riziku. Ako se kontrola poboljša prije Ramazana, a terapija ne uključuje više injekcija inzulina, smatrat će se da je takva osoba izložena umjerenom riziku. Nakon što pacijent postane svjestan rizika povezanih s postom, treba mu pružiti individualizirani plan i informirati ga o mjerama koje mogu poduzeti da ove rizike svedu na minimum. To uključuje pred-ramazansku kontrolu kod interniste/dijabetologa, redovno praćenje nivoa glukoze u krvi,  prilagođavanje lijekova i savjete o ishrani i tjelovježbi.

Kamen temeljac tretmana dijabetesa je edukacija pacijenata, koja bi trebala uključivati ​​informacije o rizicima, nadzoru glukoze, prehrani, vježbanju i lijekovima.

Pred- ramazanska edukacija pruža priliku da podsjetimo pacijente na važnost prehrane i vježbanja, te da je redovno praćenje glukoze neophodno za izbjegavanje komplikacija (vađenje krvi ne poništava post).

Potrebna je i edukacija ljekara u svim zemljama svijeta. Studija u Francuskoj otkrila je da među ljekarima opće prakse nedostaje medicinsko razumijevanje posta što je rezultiralo suboptimalnom terapijom i savjetima.