Ramazan i dijabetes – treći dio: Post i posebne kategorije pacijenata

Šećerna bolest tip 1

Pacijentima sa šećernom bolesti tip 1 savetuje se da ne poste zbog rizika od teških komplikacija. Međutim, nedavna istraživanja koja uključuju mlade odrasle osobe sugerišu da ako je pacijent stabilan, inače zdrav, ima dobru svijest o hipoglikemiji i da je pod dobrim nadzorom, može postiti. Jedno istraživanje u kojem je učestvovalo 33 adolescenata sa DM tip 1 otkrilo je da je 60,6% pacijenata prakticiralo post bez ozbiljnih problema. Ovi adolescenti i njihovi roditelji imali su intenzivnu pred-ramazansku edukaciju o prehrani, prilagođavanju inzulina i samostalnom monitoriranju glukoze u krvi. Ukupno je zabilježeno pet slučajeva blage hipoglikemije i nijedan slučaj dijabetične ketoacidoze. Međutim, neke epizode hipoglikemije ostaju neprepoznate, što sugeriše da je redovno samostalno praćenje glukoze u krvi tokom posta od vitalnog značaja.

Iako su rezultati ovih studija ohrabrujući, oni se ne mogu generalizirati na sve ljude koji imaju šećernu bolest tip 1. Strategije za pripremu ovih dijabetičara koji se odluče za post uključuju: medicinsko obrazovanje usmjereno na post u toku mjeseca Ramazana, medicinsku procjenu uključujući procjenu svijesti o hipoglikemiji, praćenje zdrave prehrane i fizičke aktivnosti, modifikaciju inzulinskog režima i učestalo samostalno monitoriranje glukoze u krvi.

Starije osobe

Mnogi stariji ljudi praktikuju post tokom mjeseca Ramazana dugi niz godina i ne bi ih trebalo kategorizirati u visoki rizik na osnovu određene dobi, već prema zdravstvenom statusu i njihovim socijalnim okolnostima. Mnogi stariji ljudi, posebno oni koji su dugogodišnji dijabetičari, imat će komorbiditete koji utiču na sigurnost posta. Potrebno je izvršiti procjenu funkcionalne sposobnosti jer starost sama po sebi se ne smatra dodatnim faktorom rizika za post. Izbor antidijabetičnih lijekova koji nose različite rizike za hipoglikemiju također bi trebalo uzeti u obzir.

Trudnice

Tri četvrtine trudnoća preklapaju se sa mjesecom Ramazanom, a rizik za majku i plod izuzima trudnice od posta. Međutim, mnoge će žene izabrati post.

Kategorije rizika uzimaju u obzir razlike između trudnoće kod već postojećeg dijabetesa i gestacijskog dijabetesa melitusa (GDM). Neki važni faktori koje treba uzeti u obzir uključuju:

• Trudnoća kod postojećeg dijabetesa utiče na trudnicu tokom cijelog trajanja trudnoće, u usporedbi sa relativno kraćim trajanjem gestacijskog dijabetesa u kojem se trudnoća normalno odvija tokom prvog ili drugog tromjesečja.
• Vrsta antidijabetičnih lijekova koje žena s dijabetesom koristi prije trudnoće: inkretini ili tiazolidinedioni smatraju se relativno nisko-rizični u pogledu sigurnosti za post. Međutim, tokom trudnoće velika većina žena sa DM tip 2 tretira se inzulinom, metforminom ili glibenklamidom. Inzulin i glibenklamid nose veći rizik od hipoglikemije ako trudnica posti.
• Mnogi su zabrinuti zbog hipoglikemije u Ramazanu, međutim, za trudnice hiperglikemija je povezana s povećanim rizikom i za majku i za plod. Iz tog razloga trudnicama sa već postojećim dijabetesom ili GDM-om preporučuje se da se ne poste dok ne budu dostupni dodatni istraživački podaci koji bi podržali bilo kakvu promjenu kategorije rizika.